U situaciji u kojoj veliki dio političke elite jednog konstitutivnog naroda gleda prema Ankari, a drugog prema Moskvi, Hrvati su kao najmalobrojniji upravo ono proeuropsko i prozapadno sidro bez kojeg nema opstanka BiH. Priča o Hrvatima u Bosni i Hercegovini priča je o višestoljetnoj borbi za jednakost i kontinuiranim nastojanjima da se međunarodnoj zajednici objasni zašto je samo istinska ravnopravnost sva tri naroda jamac dugoročnog opstanka BiH. Nažalost, velik dio međunarodne zajednice nije uvijek blagonaklono gledao na rješavanje hrvatskog pitanja, dijelom zahvaljujući i političkom diskursu koji je dolazio iz same Hrvatske, naročito početkom dvije tisućitih. Međutim, danas je situacija u bitnom drukčija. Ova hrvatska Vlada, kao niti jedna do sada, angažirana je na pitanju uspostave istinske ravnopravnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini kao nužnom preduvjetu stabilizacije cijelog ovog područja.
Odluke Visokog predstavnika, kojima su nametnute izmjene izbornog zakonodavstva i Ustava Federacije BiH te su uklonjene blokade formiranju vlasti, zacementirale su sudjelovanje legitimnih predstavnika Hrvata u izvršnoj vlasti na razini Federacije i na državnoj razini te omogućile formiranje vlasti od strane onih aktera koji su dobili povjerenje birača i, prema mnogim pokazateljima, žele europski put Bosne i Hercegovine.
U govoru sam se osvrnuo i na problem nelegitimnih predstavnika hrvatskog naroda u Predsjedništvu BiH. Posebno je važno da se pronađe trajno rješenje, u skladu s najboljim europskim praksama, koje će onemogućiti da uzurpatori bez stvarnog izbornog legitimiteta ikada više budu izabrani kao lažni predstavnici hrvatskog naroda u Predsjedništvu države. To će biti najteži test na kojem će se vidjeti koji politički akteri žele dugoročan opstanak i prosperitet Bosne i Hercegovine u zajednici europskih naroda.
