„Od 2010. cijene nekretnina u Europskoj uniji porasle su za više od 60 posto, dok su najamnine porasle za gotovo 30 posto. U Hrvatskoj su cijene nekretnina u istom razdoblju više nego udvostručene. Posljedice posebno osjećaju mladi. Dok mladi u Europskoj uniji roditeljski dom napuštaju u prosjeku s 26 godina, u Hrvatskoj je to tek s 31 i pol godinom.“
Jedan od ciljeva europskog prijedloga jest državama članicama i lokalnim vlastima omogućiti učinkovitiji odgovor na prekomjerni kratkoročni turistički najam u područjima u kojima postoji snažan pritisak na tržište stanovanja. Predviđaju se i mogućnosti djelovanja u odnosu na prazne nekretnine kako bi se veći dio postojećeg stambenog fonda vratio njegovoj osnovnoj funkciji – stanovanju.
Takve mjere mogu biti dio odgovora na stambenu krizu, ali same po sebi neće biti dovoljne. Ovlasti Europske unije u području stambene politike ograničene su, a velik dio predloženih mjera države članice i lokalne vlasti mogu provoditi već danas.
„Nakon velikih političkih najava o europskom odgovoru na stambenu krizu moramo biti svjesni da su ovlasti Europske unije u području stambene politike ograničene. Predloženi zakon zato je sadržajno prilično skroman. Mladi od nas očekuju konkretne rezultate i ne smijemo dopustiti da na kraju ostanu razočarani.“
Europski odgovor zato ne smije stati na reguliranju kratkoročnog najma, praznih stanova i načina korištenja postojećih nekretnina. Ako želimo dugoročno utjecati na dostupnost stanovanja, potrebno je povećati i samu ponudu stanova.
„Ako želimo dugoročno smanjiti cijenu stanovanja, moramo graditi više. Zato se moramo izboriti za veću fleksibilnost europskih financijskih instrumenata kako bi države članice mogle snažnije financirati nacionalne programe izgradnje stanova, posebno za mlade. Reguliranje postojećeg stambenog fonda može biti dio rješenja, ali bez izgradnje novih stanova nećemo riješiti problem priuštivog stanovanja.“
