×

Sokol: „Najvažniji prioritet za mene je postići da hrvatski građani u svemu budu ravnopravni s ostalim građanima EU“

03.02.2021

Donosimo veliki intervju sa zastupnikom u Europskom parlamentu Tomislavom Sokolom koji se u svom političkom djelovanju posvetio zdravstvu, pravima pacijenata, potrošačkim pravima i kvaliteti proizvoda, kao i položaju Hrvata u BiH

Tomislav Sokol jedan je od HDZ-ovih zastupnika u Europskom parlamentu koji kao prioritet u svom mandatu ističe postizanje kvalitete života za hrvatske građane kakvu imaju i građani najrazvijenijih država članica EU. Ovaj član Kluba zastupnika EPP-a kao najveće i nastarije skupine u Europskom parlamentu dosad je podržao brojne inicijative iz domene zaštite potrošača, među kojima se posebno ističu zabrana programiranog kvarenja proizvoda i uspostava prava na popravak.
 

Tomislav Sokol jedan je od HDZ-ovih zastupnika u Europskom parlamentu koji kao prioritet u svom mandatu ističe postizanje kvalitete života za hrvatske građane kakvu imaju i građani najrazvijenijih država članica EU. Ovaj član Kluba zastupnika EPP-a kao najveće i nastarije skupine u Europskom parlamentu dosad je podržao brojne inicijative iz domene zaštite potrošača, među kojima se posebno ističu zabrana programiranog kvarenja proizvoda i uspostava prava na popravak.

Od početka mandata zastupnika u Europskom parlamentu zalaže se za snažniju zdravstvenu politiku koja će zaštititi naše zdravlje, ali i naše načine života, naša gospodarstva i društva, a građanima poručuje da se mogu osloniti na svoje zastupnike u Europskom parlamentu u zaštiti svojih prava.

Jedan ste od hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentu – što biste istaknuli kao prioritete u Vašem dosadašnjem djelovanju te na čemu planirate staviti naglasak u sljedeće četiri godine mandata?

Najvažniji prioritet za mene osobno je postići da hrvatski građani u svemu budu ravnopravni s ostalim građanima Europske unije, odnosno da im bude dostupna kvaliteta života kakvu imaju i građani najrazvijenijih i najbogatijih država članica. U svom političkom djelovanju osobiti sam naglasak stavio na zdravstvo, prava pacijenata, potrošačka prava i kvalitetu proizvoda te položaj Hrvata u BiH. Radom u odborima, pokretanjem inicijativa i donošenjem konkretnih rješenja borim se za ostvarenje interesa svih hrvatskih građana.

Koliko su mjere uvedene zbog pandemije koronavirusa utjecale na Vaš rad kao zastupnika, uspijevate li fizički sudjelovati na sastancima ili se sve aktivnosti odvijaju online?

Epidemiološke mjere uvedene radi suzbijanja pandemije uzrokovane novim tipom koronavirusa nisu zaobišle niti europske institucije. Tako se plenarne sjednice Europskog parlamenta sada već skoro godinu dana ne održavaju u francuskom Strasbourgu već u Bruxellesu. To nas, međutim, nije spriječilo da nastavimo uspješno obavljati parlamentarne aktivnosti i donositi zakonodavne akte. Parlament je zakonodavno tijelo Europske unije i ono mora funkcionirati i u izvanrednim okolnostima. Osobno sam više boravio u Hrvatskoj, ali kvaliteta i opseg rada se nisu promijenili, čak smo upravo zbog online rada i sastanaka u nekim područjima radili više i intenzivnije. Od početka pandemije, odnosno od trećeg mjeseca organizirao sam 5 konferencija, a sudjelovao sam na čak njih 24. Postavio sam 31 pitanje Europskoj komisiji, imao 11 govora u Parlamentu, sudjelovao na 38 sjednica Odbora, te započeo rad na četiri Izvješće i Mišljenja. S kolegama Ondřejem Knotekom  i Claudijom Gamon  pokrenuo sam Europski savez za transformativne terapije.

U tom razdoblju imenovan sam potpredsjednikom međugrupe RUMRA & smart villages. Samostalno i zajedno s kolegama iz Kluba zastupnika EPP-a podnio sam preko 200 amandmana na razini odbora.

U Europskom parlamentu raspravljali ste o Novoj strategiji za potrošače koju je za narednih pet godina predložila Europska komisija. Na koje ste probleme potrošača ukazali tom prilikom?

Kriza uzrokovana pandemijom bolesti COVID-19 razotkrila je do kraja brojne probleme s kojima su se potrošači suočavali kao slabija ugovorna strana u odnosu s trgovcima. Neki od najvećih problema koje smo prepoznali su namjerno osmišljavanje i ugrađivanje mehanizama u proizvode kako bi se kvarili te slaba dostupnost mogućnosti popravka pokvarenih proizvoda. To je veliki novčani problem za sve naše građane, koji su prisiljeni bespotrebno kupovati nove proizvode, ali i ekološki problem, jer se odbacuju proizvodi koji bi uz popravak još uvijek mogli biti upotrebljivi. Nova strategija za potrošače donosi se kako bi se, među ostalim, spriječilo takve prakse proizvođača, pa se uvodi i institut prava na popravak. Zadovoljan sam što sam svojim sudjelovanjem u raspravi dao doprinos tome, kao što sam i ranije radom u Odboru za unutarnje tržište i zaštitu potrošača bio dijelom skupine zastupnika koji su izborili uvođenje jedinstvenog punjača za mobitele, koji će olakšati živote građanima i smanjiti zagađivanje.

Aktivno ste radili i na izvješćima o sigurnosti proizvoda i postizanju održivijeg jedinstvenog tržišta za potrošače i poduzetnike. Za što ste se posebno zalagali?

Ukratko, riječ je o dvije vrlo važne teme. Jedna se osobito odnosi na poduzetnike, gdje sam upozorio kako je čak 20 država članica kasnilo s implementacijom postojeće Direktive o uslugama, koje bi trebale kolati jednako slobodno kao i roba. Procjenjuje se da je zbog toga europsko tržište izgubilo 284 milijarde eura prihoda – to je osobito važno kad znamo da se i hrvatsko gospodarstvo u velikoj mjeri oslanja na pružanje usluga.

Sigurnost proizvoda osobito je važna za građane, stoga sam upozorio na činjenicu da je od izbijanja pandemije na europskom tržištu otkriveno 23 milijuna neispravnih zaštitnih maski. Odmah sam intervenirao amandmanom o sigurnosti medicinske opreme, koji je uvršten u Izvješće o sigurnosti proizvoda. Svi proizvodi koje građani kupuju, a osobito medicinski, moraju biti sigurni, a kako sve više ljudi kupuje na internetu, jedan od ciljeva tog Izvješća bio je jasno poručiti Europskoj komisiji da ne smije biti razlike u sigurnosti proizvoda s obzirom na mjesto kupnje, što smo i ostvarili.

Između ostalog ste izglasali zabranu programiranog kvarenja proizvoda i uspostavu prava na popravak proizvoda. Koji su ciljevi i poruke ovih mjera? Kako je Europska komisija ocijenila zahtjeve zastupnika?

Poruka proizvođačima i trgovcima je da moraju odgovornije pristupiti pravima svojih kupaca te nastojati poslovati pošteno, a osobito da moraju posvetiti pozornost da se nepoštenim praksama ne stvara dodatni pritisak na okoliš. Poruka građanima bila je da se mogu osloniti na svoje zastupnike u Europskom parlamentu u zaštiti svojih prava, te da mi, uvjetno rečeno „u Bruxellesu“, čujemo što građanima treba. Poručili smo im i da razmisle o ekološkoj cijeni svaki put kad pomisle odbaciti neki proizvod. Uskoro će biti i puno lakše popraviti pokvarene proizvode, uvjeren sam da će te uštede dobro doći hrvatskim građanima. Europska komisija već je pozitivnim ocijenila naše inicijative za zabranu planiranog kvarenja proizvoda i uspostavu prava na popravak. Naime, u Novoj strategiji za potrošače koju je predložila, Europska komisija već je najavila kako u ovoj godini planira predstaviti zakonodavni prijedlog o osnaživanju potrošača davanjem boljih informacija o održivosti proizvoda i boljom zaštitom od planiranog zastarijevanja proizvoda.

Kao član Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (IMCO), prošli ste mjesec imenovani izvjestiteljem Europske pučke stranke za zakonodavno mišljenje o prekograničnim prijetnjama zdravlju. Koji su Vaši prioriteti u pogledu zakonodavnog paketa za izgradnju europske zdravstvene unije koji je predložila Europska komisija?

Od početka mandata zastupnika u Europskom parlamentu zalažem se za snažniju zdravstvenu politiku. Snažna europska zdravstvena unija zaštitit će naše zdravlje, ali i naše načine života, naša gospodarstva i društva. Pandemija nam je pokazala da se protiv prekograničnih ugroza ne možemo boriti sami. Nažalost, ovo nije prva pandemija koju svijet bilježi, a neće biti ni posljednja. Ključno je zato uspostaviti snažan okvir za koordinaciju i jačanje postojećih struktura i mehanizama radi bolje zaštite, prevencije, pripravnosti i odgovora na opasnosti za zdravlje ljudi na razini EU-a. Zajednički odgovor Europske unije na zdravstvene prijetnje spriječit će potencijalne buduće nestašice lijekova i zaštitne opreme s kakvima smo se suočili u ovoj pandemiji, ali i u konačnici osigurati svim hrvatskim građanima bolje i kvalitetnije zdravstvo.

Što smatrate ključnim za Hrvatsku kako bi mogla raspolagati financijskim i regulatornim instrumentima na području zdravstva?

Ključno je djelovati na koordinaciji i sinergiji europskih i nacionalnih financijskih i regulatornih instrumenata na području zdravstva. Primjerice, nedavno sam podržao usvajanje Nacionalnog strateškog okvira protiv raka u Hrvatskom saboru kao ključnog dokumenta usmjerenog na poboljšanje zdravlja građana tijekom cijeloga života, smanjenje pojavnosti i smrtnosti od raka te produljenje i povećanje kvalitete života oboljelih od raka u Republici Hrvatskoj. Istodobno, znajući da su fizička neaktivnost i pretilost među ključnim čimbenicima za nastanak raka, svojim radom u Europskom parlamentu borim se za financiranje izgradnje sportskih objekata diljem Hrvatske europskim kohezijskim sredstvima. Na taj način europski financijski instrumenti mogu izravno doprinijeti ostvarenju hrvatskih zdravstvenih ciljeva, a to je samo jedan od dobrih primjera sinergijskog djelovanja u europskom i nacionalnom okviru.

Također, potrebno je spomenuti moje aktivno zalaganje za centre izvrsnosti i zajedničku javnu nabavu lijekova. Centri izvrsnosti su zamišljeni kao ustanove specijalizirane za razvoj posebnih tretmana za nove zdravstvene potrebe odnosno da pojedine ustanove koje su već vrhunske u pojedinoj vrsti zahvata, postanu centri u kojima bi se takvo liječenje pružalo građanima iz cijele Europske unije. S druge strane, zajedničkom europskom javnom nabavom omogućila bi se veća dostupnost skupih lijekova svim građanima Unije – ukoliko Europska unija pregovara kao cjelina, države članice će imati znatno povoljniju pregovaračku poziciju, a konačna cijena lijekova za nacionalne zdravstvene sustave i građane bit će znatno jeftinija.

Zaključno, uz podizanje svijesti o mogućnostima prekograničnog liječenja, ukazao bih na nužnost ulaganja u hrvatsku zdravstvenu infrastrukturu iz EU fondova te na usklađivanje odnosno ujednačavanje i poboljšanje kvalitete zdravstvene zaštite na razini cjelokupne Europske unije. Zdravstvena skrb te kvalitetni programi prevencije i ranog otkrivanja teških bolesti moraju na jednak način biti dostupni hrvatskim građanima kao i svim ostalim građanima Europske unije.