Osnivački ugovori predstavljaju primarno pravo Europske unije, a rasprava o njihovoj provedbi ili izmjenama s pravom uvijek okupira interes javnosti. Dokument o kojem danas raspravljamo poziva se, između ostalog, na Rezoluciju o izmjenama Ugovora iz studenog koja je bila krajnje problematična. Stoga koristim ovu priliku da bih ponovno ukazao na važnost očuvanja jednoglasnosti u Vijeću. Već se preko devedeset posto odluka donosi kvalificiranom većinom, a jednoglasnost u preostalom malom broju područja osigurava i manjim državama članicama zaštitu vlastitih interesa i nacionalnog identiteta. Pravo veta koristi se danas isključivo u onim sferama za koje države smatraju da su od njihovog ključnog nacionalnog interesa, poput vanjske politike, obrane i poreza. Naprosto ne mogu zamisliti Uniju u kojoj bi se strateške odluke donosile nametanjem i preglasavanjem jer bi tek onda provedba takvih, oktroiranih odluka, bila praktički nemoguća. Potpuno ukidanje prava veta i preglasavanje samo bi povećali podjele u Europskoj uniji i ugrozili sam njen opstanak, a svakako ju ne bi učvrstili.
U dijelu vezanom uz građanstvo, želim istaknuti da se odredbe o građanstvu ne smiju iskoristiti za povredu načela supsidijarnosti i ulaženje u područja koja pripadaju nadležnostima država članica. Države članice imaju slobodu same odrediti uvjete za stjecanje vlastitog državljanstva i tako treba i ostati. Osim toga, one mogu, sukladno vlastitim vrijednostima i tradiciji, regulirati pitanja braka i obitelji i nikakav EU Statut o nediskriminaciji ne može i ne smije zaobilaznim putem ograničiti to njihovo pravo.
