Tržišna neizvjesnost zbog rata u Ukrajini, ograničena dostupnost sirovina, inflacija i porast troškova energenata učinili su Europsku uniju manje atraktivnom za ulaganja od njenih globalnih konkurenata. Veleprodajna cijena plina u EU porasla je za više od tisuću posto između 2019. i 2022. dok je porast u SAD-u bio 200 posto, a u Japanu 100. Posebno zabrinjava podatak da su u 2021. priljevi izravnih stranih ulaganja u EU pali za 68 posto u usporedbi s 2019., za razliku od povećanja od 63 posto u SAD-u tijekom istog razdoblja. Između 2021. i 2022, broj greenfield investicijskih projekata u EU pao je za 15 posto, u usporedbi s povećanjem od 18 posto u SAD-u. U takvim okolnostima opasnost od deindustrijalizacije Europe postala je stvarnost, a EU je tome itekako sama doprinijela. Samo u ovoj godini, Europska komisija planira predložiti 43 nove inicijative koje stvaraju dodatan administrativni teret za poduzetnike. Osim toga, implementacija ovakvog europskog zelenog plana učinit će Europu još manje konkurentnom i prvenstveno doprinijeti otvaranju novih radnih mjesta u Kini, a ne u Europskoj uniji. U tom smislu ekstremističke zelene politike dovest će do deindustrijalizacije Europe i kraja europskog načina života. Stoga je Europu potrebno ponovno učiniti atraktivnom za ulaganja, tako što ćemo napokon dovršiti stvaranje jedinstvenog tržišta, a naše poduzetnike lišiti niza nepotrebnih birokratskih zahtjeva koji se nerijetko preklapaju. Moramo ojačati sustav poticaja u strateškim sektorima poput proizvodnje lijekova te stvoriti bolji okvir za investicije u istraživanje i razvoj novih tehnologija. Na kraju, nužno je više ulagati u obrazovni sustav, kako bismo naša sveučilišta učinili konkurentnima u odnosu na američka, što danas apsolutno nije slučaj.
