
„Kršćani su najprogonjenija vjerska skupina na svijetu. Zato Europska unija mora iskoristiti sve instrumente svoje vanjske i razvojne politike kako bi zaštitila položaj kršćana gdje god su izloženi progonu, nasilju i sustavnoj diskriminaciji.“
Pritom sam posebno upozorio na stanje u Pakistanu, gdje gdje se nad maloljetnim kršćanskim djevojčicama provodi jedan od najtežih oblika vjerskog progona.
„U tom kontekstu posebno zabrinjavaju učestali slučajevi prisilne islamizacije kršćana u Pakistanu. Ondje se maloljetne kršćanske djevojčice otimaju, prisilno obraćaju na islam i prisiljavaju na brak sa svojim otmičarima. To nije samo teško kršenje ljudskih prava, nego i oblik vjerskog progona kojemu ne smijemo više okretati leđa.”
Kao jedan od najpotresnijih primjera naveo sam slučaj trinaestogodišnje Marije Shahbaz, koja je nakon otmice prisilno obraćena na islam i udana za svojeg otmičara. Prema dostupnim procjenama, svake godine u Pakistanu bude oteto oko tisuću djevojčica, od kojih su mnoge kršćanke, kako bi bile prisilno obraćene i udane.
Na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta poručio sam da progon kršćana ne može ostati bez odgovora. Usvojena rezolucija šalje jasnu političku poruku.
„Europska unija mora ovo pitanje dosljedno postavljati u svim svojim političkim i gospodarskim odnosima s Pakistanom i jasno dati do znanja da progon kršćana neće ostati bez odgovora.“