„Pakt za Mediteran trebao bi biti važan instrument suradnje sa zemljama našeg južnog susjedstva. Izvješće propušta jasno prepoznati jedno od ključnih pitanja za europske građane, a to je povratak nezakonitih migranata u zemlje podrijetla”, istaknuo sam tijekom rasprave.
Suradnja s trećim zemljama mora uključivati i njihovu odgovornost za prihvat vlastitih državljana koji nemaju pravo ostati u EU-u. Pritom se ne možemo usredotočiti samo na nove oblike partnerstva i mobilnosti, a zanemariti provedbu odluka o povratku.
„Tko nema pravo ostati u Europskoj uniji, iz nje mora otići. Dobrovoljno kada je moguće, a prisilno kada je potrebno”, poručio sam, upozoravajući i na nasilje koje se posljednjih dana ponovno bilježi na ulicama velikih europskih gradova.
Zato smatram da Pakt za Mediteran mora imati i jasnu vanjskopolitičku dimenziju povezanu s politikom povratka. Financijska pomoć i suradnja s trećim zemljama trebaju biti povezane s njihovom spremnošću da prihvate povratak svojih državljana.
Bez učinkovite provedbe povratka nema ni vjerodostojne europske migracijske politike. To mora biti jedno od važnih polazišta buduće suradnje Europske unije sa zemljama južnog susjedstva.
