'U izmijenjenim geopolitičkim okolnostima, proširenje Europske unije je ponovno postalo aktualno. Međutim, jasno treba reći da se proces proširenja treba promatrati za svaku državu zasebno i temeljiti se isključivo na sposobnostima države kandidatkinje da usvoji europske standarde. Nažalost, po tom pitanju ne da ne vidimo napredak, nego, uglavnom vidimo nazadovanje. Srbija je i dalje apsolutno najveći destabilizacijski faktor u jugoistočnoj Europi. Hegemonistička politika koju vodi Beograd ugrožava neovisnost i suverenost okolnih država, te je jasno da ovakvoj Srbiji nije mjesto u Europskoj uniji. Nadalje, Bosna i Hercegovina je razapeta između bošnjačkog unitarizma i srpskog separatizma. U toj državi, Hrvati su jedini narod koji istinski, bez fige u džepu, gleda prema Europskoj uniji i zapadu. Crna Gora i Albanija, pak, najdalje su odmakle na europskom putu, s tim da je Crna Gora ipak spremnija za zaključenje pregovora, iako je pred njom još uvijek puno posla.
Međutim, ono što je važno reći je da proširenje Europske unije nema apsolutno nikakve veze s ukidanjem jednoglasnosti odlučivanja. Tvrdnja da je proširenje nemoguće bez ukidanja prava veta je naprosto netočna. 2004., kad je pravo veta bilo puno raširenije, dogodilo se najveće proširenje Europske unije u povijesti. Ukidanje prava veta i uvođenje preglasavanja negiralo bi temeljne dimenzije nacionalnog suvereniteta, povećalo podjele u Europskoj uniji te ugrozilo sam njen opstanak. U konačnici, ako netko smatra da proširenjem uvodimo “trojanskog konja” u Uniju, onda do takvog proširenja vjerojatno ne treba niti doći. Europa mora ostati zajednica slobodnih, suverenih naroda, a ne zajednica u kojoj veliki odlučuju umjesto malih.' - rekao je Sokol.
